Životni putevi

Ponekad jednostavno treba stati na svoj životni put. Promjena je normalna stvar, možda jedina normalna koja postoji, iako je sam proces promjene često naj nenormalnija stvar koja vam se događa. Možda je baš tako kako bi mogli uživati u toj promjeni. Pitate se kako uživati u raspadu sustava, u čemeru, jadu i beznađu koje vas snađe, u tuzi i depresiji koje izbijaju iz vašeg tijela na svakom vašem koraku? Potrebno je pronaći vašu smiješnu perspektivu. Pogled na svijet koji vas prije svega zabavlja. Možete pritom i plakati. To je dapače dopušteno, ali negdje u dubini vaša duša ima nevjerojatan smisao za humor kojim razumije upravo to što vam se događa, tako da se sa srcem može nasmijati svakoj toj situaciji.

U promjenu unosite smijeh, smijeh se zakotrlja promjenom i učini je čarobnom. Odjednom, promjena kao takva postaje mnogo dublja, ali i mnogo mekša. Nekako svijet oko vas zarotira se na jedan drugačiji način, smiono se pred vas postavi točno ono što trebate. No pristupate li tome smiono ili se držite starih ograničenja koja vas tište? Koja su vas u konačnici i dovela u situaciju u kojoj se i nalazite…

Što znači iskorak? Što je smjer kretanja životnog puta? Gdje kreće, kuda ide i kamo vodi taj put? U konačnici, samo previše pitanja. Pita li se mrav zašto skuplja zrnje? Vodi ga instinkt i povjerenje u sebe i svoje okruženje. Ili jednostavno povjerenje u život? Što meni život govori? Zapravo informacija koja se odbija i polako ulazi u moj kanal kaže da će sve biti u redu. Jedino, moj dragi, mali ego, za sada se bori pristati na tu mogućnost. On je navikao držati se prošlosti, poznatoga, žaliti za propuštenim, umjesto da si stvori novo, upravo ono što mu je i kako potrebno. A vjerujem i njemu će dosaditi staro, i njemu će dosaditi bol i patnja, njemu će se omiliti život. Jer tu i jeste da živi, živio je do sada i zna što život znači. Samo mali mazohist u njemu zna da je lijepo kada boli. Osjeća li se živim kada boli? Vjerujem da ako i jeste tako to je samo zato što je zaboravio kako mu je lijepo kada ne boli, kada samo uživa. Uživa jer postoji. Zahvalan za svaki pojedini trenutak jer zna da je dragocjen i poklonjen samo njemu, takav kakav jeste. Zapravo, nikada nije shvaćao određenu vrstu ljepote oko njega. Srećom, sada itekako shvaća. Ljepota je nešto što više nikada neće izgubiti, uvijek svjestan toga što ima u svojoj blizini, i daje točno ono što je potrebno kako pristupio sebi i životu oko sebe na najbolji mogući način. I još malo više.

Uvijek je potrebno dati malo više. Radi sebe, radi dobrog osjećaja koji takav pristup donosi. Uvijek dajte malo više. Kada date malo više, malo više ćete i dobiti. Zapravo dobiti ćete puno više, ali toliko ćete voljeti davati da će to postati malo veća rijeka u kojoj svi daju malo više i svi dobivaju malo više.

Davanjem će se otvarati nove okolnosti, novi horizonti. Novi pristup, novom životu, u novoj situaciji. I eto vas na novom životnom putu. Na onom na kojem se nalazite upravo jer ste trebali tim putem doći do njega kako bi dobio smisao, kako bi se pokazala svrha. A svrha je davanje, svrha je svjetlo, svrha je postojati nasmijan. Biti skroman pri tome, pomalo ponizan, ali samopouzdan. Jer takvo znanje mnogi nemaju. Mnogi ne shvaćaju da već jesu korisni. Samo zato što postoje sretni, jer svijetle, jer uživaju u tome što imaju. I daju. Daju sve što imaju i znaju dati. Jer to je ljubav.

Imate pitanja ili želite naučiti tretman? Slobodno se javite :)

  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.