Uzemljenje je ključ osobnog i spiritualnog razvoja

Osnova kvalitetnog života Zemlji je snažan i čvrsto uzemljen život. Biti uzemljen znači biti povezan svojim srcem sa srcem Zemlje. U praktičnom smislu to znači ne živjeti u glavi, ne živjeti u svojim mislima nego biti prisutan, živjeti u sadašnjem trenutku. Kao Duše trebamo kvalitetno rasti i razvijati se na psihičkoj i emotivnoj razini te naučiti ukorijeniti se kroz čvrst i snažan korijen. Kako bi se srca Zemlje i Duše povezala potrebno je razviti centre koji ih povezuju – korijenski, seksualni i solarni centar.

Mnoga učenja će se zadržati na površini, osobito new age tehnike, mnogi drugi neće uopće pokušati dati nešto novo ili se razvijati. Evolucija života na Zemlji obuhvaća i energetsku evoluciju. Život na Zemlji i život u Svemiru se razvijaju paralelno i međusobno su ovisni. Svi uče, na svim razinama i zajedno rastu. Zadržavanje na učenjima u tradicionalnim okvirima, ili u modernim okvirima, a ne povezujući i jedno i drugo, donosi mnogo neukorijenjenih Duša. Samim time mnogi su izgubljeni, mnogi nisu integrirali osnovne dijelove svojih bića, a mnogi samo poliraju ego kako bi njihova maska bila ono što nisu voljni u potpunosti postati. Jer postati ono što stvarno jesmo nije lagan zadatak. Potrebno je oguliti slojeve i slojeve mnogih postojanja i života na Zemlji. To je težak posao. Težak, ali potpuno oslobađajući.

Oslobađanjem od nakupljenih informacija, okvira koje smo prihvatili od drugih, skupljanih kroz postojanja i inkarnacije, a najviše očitovanih kroz mentalna uvjetovanja i načine razmišljanja kroz koja živimo, postajemo cjeloviti, slobodni, zaigrani. Dovoljno je da odlučimo da želimo svaki dan napraviti korak naprijed. I živimo najbolje što znamo dok promjena ne sjedne na svoje mjesto. Prepustimo se mudrosti Duše, mudrosti Više sile, koja ipak zna malo više od ljudskog Uma. A malo više je sasvim dovoljno da uvijek živimo “u raju umjesto u paklu”. Tanka je ta granica. To bi rekli rijetki, no to dolazi samo iz ideje da je raj teško dostižan. Ponekad je dovoljan samo osmijeh da promijenimo našu lokaciju. Samo izbor vlastite sreće, u odnosu na patnju na koju smo navikli, dovoljan je da budemo živi, da uživamo u životu. I budemo malo strpljivi da se ostatak svijeta oko nas prilagodi našem novom stanju. Ni taj svijet nije navikao da smo mi sretni pa mu je neobično.

Tada nam se može činiti da nas taj svijet oko nas ne prihvaća, da ima neki problem s nama. Potrebno je samo se sjetiti da je to sasvim normalno. I svijet oko nas je slabo navikao na tako drastične promjene. Da se netko počne smijati samo tako, sam od sebe. Čak bi se mogao i zabrinuti je li s nama sve u redu. Jesmo li normalni? Što je uopće normalno, može li to itko reći?

Prvo zato što misle da je biti radostan teško dostižno. A nije. Samo ne žele tamo krenuti. Zapravo, namjerno, sasvim namjerno žele ga staviti daleko, učiniti ga nedostižnim. Tako mogu ostati upravo tamo gdje jesu. I buniti se kako im nešto ne štima u životu. Valjda je ljepše biti žrtva, nego biti sretan. Neobičan je taj ljudski Um.

A sve se vraća na svoje mjesto sa uzemljenjem. Uzemljenjem postajemo jednostavni, mirni, Um se ne petlja toliko u naš život. U odnosu na ono na što smo navikli, to izgleda pomalo dosadno. Jer ako ne boli ili ne ide 100 na sat ne znamo što bi sa sobom. Ralph Waldo Emerson kaže – Usvojite ritam prirode, njena tajna je strpljenje. Kada izgradimo strpljenje, Ljubav postane prirodni dio svakog trenutka našeg života . Strpljenje gradimo kroz uzemljenje. Da bi bili strpljivi potrebno je osloboditi se straha i biti sigurni da u svakom trenutku imate sve što vam je potrebno za preživljavanje (korijenski centar), potrebno je biti uredu sam sa sobom i prihvatiti svoje emocije,  kreativno se izraziti, i slobodno prepoznati svoje najdublje potrebe kao bića i biti spreman otpustiti što nam više ne služi (seksualni centar) prije nego što se razviju u anksioznost, bijes, nervozu ili potrebu za dominacijom (solarni centar).

Kada smo strpljivi uzemljeni smo u Srcu kreacije. U najdubljem vlastitom biću, povezani s Majkom Zemljom, ali i s Izvorom. To zvuči kao veliki posao. No zapravo je jednostavan i repetitivan zadatak. Biti promatrač, ne hvatati se za zamke Uma, biti sposoban živjeti i osjetiti, a ne reagirati. Prihvatiti čak i ako ne možemo razumjeti, no izvući pouku. Intuitivno shvatiti koji je korak potreban kako bi se našli na strani osmijeha. Dobiti sve što želimo, što smo spremni primiti. Samo ne onda kada mi to hoćemo, nego kada je priroda spremna. Prihvatiti ritam prirode jer njen ritam je i naš ritam. Do tada sve što treba je imati osmjeh na licu. Strašno težak posao, zar ne?

——-

Uzemljenje za sve:

  1. Zamislite kako iz perineuma i kroz vaša stopala puštate korijenje u središte Zemlje. Neka korijeni budu što prirodniji i sličniji korijenu drveta.
  2. Neka korijen bude snažan i stabilan, neka bude nježan. Uredite ga i uljepšajte i neka bude kakav god želite da bude.
  3. Nježno se primite za središte Zemlje. Budite zahvalni.
  4. Pokušajte osjetiti prisutnost Majke Zemlje i komunikaciju sa njom (protok energije).
  5. Probajte zadržati fokus na prisutnost povezanosti s Majkom Zemljom što duže možete. Promatrajte svijet oko sebe iz toga fokusa.
  6. Ovo možete raditi u meditaciji, u uredu, dok se šetate gradom, gledate omiljenu seriju ili plešete na partiju.
  7. Dodatno – hodajte bosi po travi kada god možete 🙂

Imate pitanja ili želite naučiti tretman? Slobodno se javite :)

  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.